Uskrs se uvijek slavi između 22. ožujka i 25. travnja. Nije strogo vezan za isti datum. Kroz povijest su postojale brojne prepirke oko datiranja, a razmimoilaženja su razriješena na prvom ekumenskom koncilu u Niceji 325. godine.

Određeno je da se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvog punog mjeseca – uštapa, što su računali astronomi u Aleksandriji. Od srednjeg vijeka to je pravilo pojednostavljeno: Uskrs se slavi u nedjelju poslije punog mjeseca na sam dan ili poslije ekvinocija. No to baš i nije dosljedno slijedilo crkvena pravila.

Crkva je rabila vlastite metode datiranja Uskrsa sve do 6. stoljeća, kad je preuzela aleksandrijsku metodu. Zbog razlike u upotrebi gregorijanskog i julijanskog kalendara zapadne i istočne crkve imaju različite datume proslave Uskrsa, a koji se ponekad i poklope.

Danas su pisanice najveći simbol Uskrsa. Običaj bojenja i ukrašavanja jaja seže još u pretkršćansko razdoblje. Jaja su naknadno postala znak Isusova uskrsnuća i novog života. Postoje različiti običaji vezani za pisanice, od darivanja, bojenja, tucanja pa čak i gađanja jaja novčićima. Zaljubljeni su pogotovo voljeli darivati pisanice s ljubavnim motivima. U Podravini su djevojke svoje poklonjene pisanice stavljale na prozore. U Dubrovniku je bio običaj da mlade svojim zaručnicima daruju tucet jaja, dok bi budućoj svekrvi ispekle pletenicu od tijesta, piše 24sata.

Za vrijeme Velikog tjedna, nisu zvonila crkvena zvona. Radili su se samo kućanski poslovi i nije se odlazilo u polje. U Zagorju je bilo veselo jer su se bojile i kuće, a ne samo pisanice. U pojedinim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske nakon probdjevene noći u zoru su palili uskrsni krijes. U Dalmaciji se izrađuju klepetaljke i čegrtaljke. Riječ je o običaju središnje Dalmacije i Konavla.

Za Velikog tjedna od davnina se njeguje običaj pospremanja i čišćenja kuće te odlazak na ispovijed u crkvu. U Slavoniji se na Veliki četvrtak pekao kruh i vezivala su se crkvena zvona. U Dalmaciji su poznate Žudije, odnosno čuvari Kristova groba. Svim čuvarima zajedničko je sudjelovanje u procesijama na Veliki petak i padanje u trenutku kada svećenik zapjeva Slava Vječni što uz crkvena zvona označava Uskrsnuće. Čin padanja i bježanja iz crkve simbolizira Isusovo uskrsnuće.

U Dalmaciji se na Veliku subotu odlazi na svečano vazmeno bdjenje. Tradicijska uskrsna jela su pinca, razne uskrsne pogače ukrašene pisanicama, peciva, kuhana šunka i šunka pečena u kruhu s mladim lukom,hrenom i rotkvicama, kuhana kokoš s domaćim rezancima, kuglof, rožata i drugi.