Uoči kuge iz 1649. u Šibeniku i u njegovoj okolici stanovalo je 13.500 osoba, od kojih je njih 6000 bilo iz Šibenika, a ostalo Morlaci, koji su se za turskih prodora doselili u Varoš, Crnicu i najbliža okolna sela. Na tom je prostoru nakon kuge ostalo samo 1500 stanovnika!

Od 1500 prezimena iz 1581. strašna je kuga iz 1649. na životu ostavila samo 250 prezimena u gradu i u njegovoj najbližoj okolici! Bio je to prvi radikalni lom u tek formiranom, početnom prezimenskom sastavu u Šibeniku, tada najvećoj i najnapučenijoj gradskoj jezgri u Dalmaciji.

Stoga navodim popise tih prvih šibenskih prezimena prema stoljećima, od 13. do 16., na temelju istraživanja Krste Stošića, Ante Šupuka i Kristijana Jurana, te posebnih vlastitih dopuna i tumačenja.

13. stoljeće

Dragojević (prvo šibensko prezime), Grubišić (kao starosjedioci stanuju kasnije, i u 15. i u 16. stoljeću, u Docu, Crnici, Mandalini, pa čak i u Gradu, a kao došljaci, Morlaci, nakon kuge iz 1649. pojavljuju se i u Varošu i na Plišcu).

14. stoljeće

Bogdan, Dišmanić, Divnić, Dminišić, Dminojević, Dobrogostić, Dobronić, Dobrošić, Draganić, Dragulić, Hvalimerić, Jurišić, Mihatić, Mihanić, Mihić, Mildružić, Petković, Radojević, Radunić, Roković, Tavelić (prezime nestaje iz šibenskih matica 1684.), Tomašević, Vulkojević, Vulković.

15. stoljeće

Baljkas (od 1495. kao Baljković u Crnici), Čulinović, Dragoslavić, Đovanković, Fakčević (danas Fakac, s kraja 15. stoljeća), Fiorentinović, Garbašić, Harasović (iz Pokrovnika, danas Aras), Hromić, Ivčević, Ivković, Jakovljević (prema Krsti Stošiću, na Srimi je 1449. zapisan Martin Jakovljević, čiji potomci nakon prvih provala Osmanlija sele u Šibenik; drugi najranije zapisani Jakovljević, Bartol, živio je potkraj 15. stoljeća u Mandalini), Junaković, Jurinić, Jurislavljić, Kamenarić, Kerčmar, Kuže ili Kožinović (danas Kužina, od sveca Kuzme, prvi su imali kuće Sotto Montagna, koju su adresu na kraju današnje Ulice Jurja Dalmatinca moji prijatelji Kužine zvali Muntanja, a još je tamo ta kuća, ispod tvrđave svetog Mihovila), Laganović, Livaković, Lojarić, Lučić, Ljubić (do kuge je to prezime plemića iz Šibenika, a poslije 1649. doseljenih Morlaka iz Plastova i Goriša u Dolac), Mikojčić, Pečarić, Pelegrini (od 1497. stanuje uz Cisternu magnu – Četiri bunara), Pisan, Pribislavljić, Sitarić, Slipčić, Stojslavljić, Šarić (prvi put zapisani 1510. kao doseljeni Morlaci iz Slivna; u idućem valu doseljavanja stižu početkom 18. stoljeća u šibenski Varoš, gdje jedan od Šarića, Vinko-Zele, stanuje i u 2023.), Šižgorić (od šiška, a i od šišati), Šoštarić, Torinović, Trubarić, Vrančić, Vukoslavljić, Zenić, Zlatarić.

16. stoljeće

Baica (od 1544. u Gradu, gdje ih ima i u 2025.), Barin (od 1581. u Gradu), Berojević (od 1514., kasnije Berović), Bianchi, Biloslavić, Bogdanović (od 1544., Morlaci iz Crnice), Bosnić, Bujas (prvi je zapisan Juraj Bujasović sa Zlarina, koji u zakup uzima kuću u dolačkom Zagrađu), Carara (doselili 1522. iz Padove), Čala, Danilović (kasnije se zovu Belamarić), Delfin, Dišmanić, Dorvić (kasnije Dorbić, od 1523. u Docu, ribar), Durmanović, Fantulin, Ferro, Friganović, Gladimirović, Gojanović (solari; doseljavaju u Šibenik iz Zablaća), Grguričin (dolaze sa Žirja, potkraj 16. stoljeća), Grimani, Guloznić, Halaburić (danas su to Labure, bilo ih je i harambaša, prvi je zapisan 1534. u Crnici), Ivanić, Ivanović, Ivas (Jivas i Ivasović, iz 1588. u Gradu), Julović (Jivulović, 1519. u Varošu), Jurić, Kitarović (u 17. stoljeću je zapisan i Frane Milivojević rečeni Kitara iz Kamerina, današnje Ulice Jurja Dalmatinca, gdje su Kitarovići imali kuću i na kraju 20. stoljeća!), Kovačević (danas Kovač), Ljubković (1518. u Docu), Maričić, Matiazzi (od 1569., liječnici i gradski kancelari; prvi su vlasnici kuće u današnjoj Ulici Jurja Dalmatinca, od 1689., u kojoj danas svoje prebivalište ima autor ove knjige; prvi vlasnik moje kuće zvao se Gašpar Matiazzo!), Mijagostović (iz Nevesta, u Varošu od 1523., a u Kamerinu – današnjoj Ulici Jurja Dalmatinca – od 1687.), Mistura (iz Venecije), Modun, Montana, Morlaković, Natalis (kasnije Nalis), Nogulović, Orsini (potomak Jurja Dalmatinca, kao Jakov Ursino od 1532., a kao Jakov Orsino od 1625., stanuju u Kamerinu, današnjoj Ulici Jurja Dalmatinca), Paić, Pavinović, Pavlinović, Paulović, Perić, Petrinović, Petrović, Radetić, Škugor (kao Škugorović su od 1524. u Gradu, pa neki od 1537. u Varošu i neki od 1696. na Gorici), Tarcanović, Tolimerić, Vladimirović, Vlahović, Vučić, Vučmirović, Zavorović, Zjačić (zapisani 1520. u šibenskom Varošu), Zlatović (iz Vrpolja 1531. doselili u Varoš i na Goricu), Živković (1523. u Docu).

Umjesto plemića i pučana – stari i novi Šibenčani

Prema studiji Kristijana Jurana (Stari i novi stanovnici Šibenika i njegovih predgrađa u drugoj polovini 17. i početkom 18. stoljeća, Državni arhiv u Šibeniku, 2016.), u Šibeniku i u njegovim predgrađima s najbližom okolicom, uoči kuge iz 1649. stanovalo je 13.500 osoba, od kojih je njih 6000 bilo iz Šibenika, a ostalo Morlaci, koji su se za turskih prodora doselili u Varoš, Crnicu i najbliža okolna sela. Na tom je prostoru nakon kuge ostalo samo 1500 stanovnika. Unutar zidina Grad je sa 4100 spao na samo 1200 stanovnika.

Prema procjenama dr. Mirka Dražena Grmeka, objavljenima u Zborniku uz 900. obljetnicu prvog spomena imena Šibenika u povijesti, od kuge je od početka lipnja 1649. do siječnja 1650. umrlo oko 6000 građana, 1000 vojnika i 3000 Morlaka i težaka. Zadnja kuga u Šibeniku je bila za Morejskog rata, 1690., i tada je broj stanovnika u Gradu pao na manje od 2000. Pod učincima tih demografskih gubitaka i snažnih valova doseljavanja, od 1650. u Šibeniku se – ističe Kristijan Juran – svi dijele na stare i nove Šibenčane, ili na domaće i furešte, kao i na latine i grke, ili na građane i Morlake (Vlaje), a sve manje na plemiće i pučane.