Prvi put u šibenskoj povisti jedan je naš čovik metnija poveći dija naških riči, šta su se u Šibeniku naveliko duperavale do prija malo vrimena (dok nije sve ošlo apjonbo) na internet, u Šibenski brevijar i u ovi digitalni libar, šta se more priko stikova davati iz ruke u ruku oli kopirati nemilice. Sad do tih svetih riči svako naše čejade more dopriti, a da se njanci ne digne iz posteje, i skroz mukti - piše u uvodu Jakovljević.

O šibenskim riječima kroz povijest kazao je 'Šibenski govor oli dijalekat, svoje simenje vuču i od nepismenih Ilira, i od starih Grka i Rimjana, i od svojih Vlaja i Morlaka ka i od Ugara, pa sve to višje i od Venecije, Turaka, Napolejona, Austrije i - u najnovije vrime - od pripametne Amerike, ma sve su one tolko prokuvane, da ih više niko furešti ne more pripoznati, jerbo su samo naške, šibenske'.

Bazza – dosjetka, kalada, fjaba

Bedevija – Turci su tako zvali kobilu, a naši su to znali reći za čiju jaču ženu

Begemavati – obadavati, poklanjati pažnju (ali priko voje)

Benda – crni flor

Bekina (tal.) – oderana životinjska koža

Bekniti – kasti baren be oli beee, otvoriti usta, reći išta. "Niti beknija nije" (na ispitu), oće reći da nije njanci zinija, ni otvorija gubicu

Belaj – pegula, nesrića, iskušenje

Beleca – lipota od čovika. "Ko ga ne zna, skupo bi ga platija." Oli bi ga "platija i priplatija"

Bena (tur.) – glupan, luda, bleka

Bergamiza - sorta spirina iz lavadure, oli ime za spizu za čovika šta je skuvana ka da je za prasca (kako ton čoviku i priliči)

Berićetno (tur.) – sritno

Berle – manito, lulavo čejade, na svoju ruku