Šibenski leksikon: Rekla san joj da začepi gubicu i gušta u spizi, a ona samo laje
Prvi put u šibenskoj povisti jedan je naš čovik metnija poveći dija naških riči, šta su se u Šibeniku naveliko duperavale do prija malo vrimena (dok nije sve ošlo apjonbo) na internet, u Šibenski brevijar i u ovi digitalni libar, šta se more priko stikova davati iz ruke u ruku oli kopirati nemilice. Sad do tih svetih riči svako naše čejade more dopriti, a da se njanci ne digne iz posteje, i skroz mukti - piše u uvodu Jakovljević.
O šibenskim riječima kroz povijest kazao je 'Šibenski govor oli dijalekat, svoje simenje vuču i od nepismenih Ilira, i od starih Grka i Rimjana, i od svojih Vlaja i Morlaka ka i od Ugara, pa sve to višje i od Venecije, Turaka, Napolejona, Austrije i - u najnovije vrime - od pripametne Amerike, ma sve su one tolko prokuvane, da ih više niko furešti ne more pripoznati, jerbo su samo naške, šibenske’.
Gromila - rpa stina oli škalje
Gruvati se - isto šta i grudati se, čina zakija, pa se nabacijati balotama sniga; malo puta u životu tu sriću doživi naše čejade, pa se, čin zakija, s najvećin vesejen podjednako gruva mlado i staro, pametno i inšenpjano
Gubica - njuška (od beštije) oli lice (od čovika); "Ne zna se šta mu je gubica, a šta guzica."
Guća - pamučna majica, koja za razliku od majice na špaline (ili tirake), ima kratke rukave: kad je pletena od vune i s dugin rukavima, onda se meće čin zaladi
Gudac - žohar, popić
Gudin - mladi praščić, dojenac
Gulož - alapjiv; čovik koji ide ka zameten
Gumati - mljackati, ali i trpati u se
Gunčav - slabašan, ka teke betežan, koji pari ki da je uša u se oli se skroz usuka
Gungula - buna, buka, vika, dernjava, nered
Gurla - od tal. gorla, još od kraja 15. Vika, kameni žlib oko krovišta za odvod kišnice i svake mokrine s kupa
Gusterna - bunar, zdenac
Gušt - užitak; ajme, judi, lipo li je!
Guštati - more značiti koštati, stati, cijenu nečesa ("Guštalo me po plaće", oli "Guštalo me živaca i živaca"); a more značiti i uživati Boga svoga, u moru oli u čijen tilu ("Ajme, koji gušti, Gospe moja", oli "Svitu, ko ove gušte more platiti", oli "Koja uživancija", oli "Ajme, ubiće me ćaća, kad čuje!")
Guvno - gumno, di se u poju vrši žito; a prija malo vrimena san od jednog našeg na pazaru čuja da Šibenik više nije grad, nego guvno (po kojen blago gazi nemilice, dok ga skroz ne satare)
Gvante - rukavice
Gvantijera - ukrašena, more biti i srebrena, taca za pribacivanje bićerina ili čikara s pićon ili kafon i kojon galetinon iz kužine u tinel