Prvi put u šibenskoj povisti jedan je naš čovik metnija poveći dija naških riči, šta su se u Šibeniku naveliko duperavale do prija malo vrimena (dok nije sve ošlo apjonbo) na internet, u Šibenski brevijar i u ovi digitalni libar, šta se more priko stikova davati iz ruke u ruku oli kopirati nemilice. Sad do tih svetih riči svako naše čejade more dopriti, a da se njanci ne digne iz posteje, i skroz mukti - piše u uvodu Jakovljević.

O šibenskim riječima kroz povijest kazao je 'Šibenski govor oli dijalekat, svoje simenje vuču i od nepismenih Ilira, i od starih Grka i Rimjana, i od svojih Vlaja i Morlaka ka i od Ugara, pa sve to višje i od Venecije, Turaka, Napolejona, Austrije i - u najnovije vrime - od pripametne Amerike, ma sve su one tolko prokuvane, da ih više niko furešti ne more pripoznati, jerbo su samo naške, šibenske'.

Vida – od tal. vida, šaraf, s kojin se zavidaje i odvidaje

Vidurina - vištica, štriga, ženska u koju je uša sav vrag (muški je vištac)

Vijađ – od tal. viaggio, putovanje

Vinač – dizalica

Vindjaka – prama njem. kapotić od lakog, ma za vitar nepropusnog matrijala; bila je kod šibenske dice u modi početkon 1960-ih

Viperka – cura koja se uvija ki zmija

Vištac - muški u kojeg je uša sav vrag; more s vidurinon pod ruku, pa da se skupa poliju petroljon i užgu

Vitreno čejade – nepromišljeno, brzopleto

Vižitavati – prama tal. more se čiju kuću, ako te pozovu, oli kojeg pacijenta ako odeš viditi je li bolestan; pravo na vižitavanje bolesnih imaju dokturi, pa mogu ženi i čoviku mećati ruke di ih je voja; pravo na vižitavanje zdravih imaju svi kojiman domaćini to dopuštu; a brez vižitavanja nema razbanzzavanja

Voćke – tako se u nas reče za breskve, i za cipanice, i za glođanice; prama zapisu Marije Slavica, prija je bilo lipih voćaka i u Crnici, kojima su se Dolačani rugali da nemaju more, nego samo livade, pa bi in Crničani odgovarali: «Crnica – ljubica, Dolac – mandroč i šibica.»; a moralo in se priznati: čin bi ih vidili (te njijove cipanice), zubi su činili vodu

Volat – od tal. volta, svod, nadsvođeni prolaz ispod neke zgrade; puna su ih Gorica, Dolac i Stari grad; dušu daju da se ispod volta zapiva, a i da se učine rešto, šta na drugin mistima nije lipo njanke za viditi

Voltavati – rugati se, podvaljivati, kalavati; volta more biti i prima i ultima

Vrcaj – okrugla mriža s olovnin kuglicama naokolo, za ribolov u plitkom, najviše na cipliće i salpe

Vršnica - vršnjakinja

Vrteljati se – obrćati se oko nekoga, obično dite oko matere

Vrtuš – igra s novčićon na gospe (lice) – marke (naličje); ko pogodi, dobija

Vrući radnik - linčina, nesrića i neradiša, koji vas gori od velike rađe, dok leži po katrigama u oštarijama oli u kafićima; danas ih ima na vagune

Foto: Delcampe