- Natječem se profesionalno u boksu, boksu bez rukavica i ekstremnom boksu (varijanti s MMA rukavicama). Prošle godine u povratničkom i prvom profesionalnom meču nastupio sam u boksu bez rukavica protiv vrhunskog i puno iskusnijeg protivnika. Radilo se o tijesnom meču, gdje su presudile nijanse. Zbog rutine koja mi je nedostajala.

Na sljedećem Golden Fightu 9, na tvrđavi sv. Mihovila, nastupam u ekstremnom boksu. Boksačka su pravila, a rukavice su tanje, udarci opasniji. Tehnika se mora prilagoditi tome, kao i trening; jedan udarac može značiti nokaut. Ima više šanse da se dogodi sretan udarac (lucky punch) nego u klasičnom boksu (gdje bolji i spremniji borac pobjeđuje u 99 posto slučajeva). I dvostruko slabiji ili neiskusniji borac ima šansu, zbog malih rukavica i kratkih rundi od dvije minute.

Treniram dvaput dnevno, nastojim da je svaki trening bolji od prethodnog. Osjećam se spremno, jedva čekam nastupiti, ne opterećujem se protivnikom ni onim s čim se opterećuje većina boraca. Ne dozvoljavam da mnome vlada strah, ne radim od protivnika mitologiju, ne bavim se time tko je i što je i nebitnim informacijama. Nedostatak vjere je razlog straha od izazova, a ja sam oduvijek vjerovao u Božju prisutnost u mom životu. Zato bez straha kročim kroz život.

Cilj je dati sve od sebe i biti bolji iz nastupa u nastup. Mnogi borci, ne svi, zarobljeni su egom, ne boje se ozljeda, nego poraza i tuđeg mišljenja. Prava pobjeda je sutra biti bolji nego jučer, da pobijedimo sebe i postanemo bolji ljudi. Natjecateljski duh nije dobar na način da se opterećivamo titulama i da se dopadnemo drugima i ovisimo o tuđem mišljenju, tako se ne može dati sve od sebe.

Svatko tko uđe u ring je već pobjednik, jer je pobijedio sebe i svoj strah. Moja želja je dati primjer mladima, potaknuti nekoga da krene trenirati i da krene pravim putem. Protivnika se ne smijemo bojati, ne smijemo ga ni mrziti. Uzajamno poštovanje je ono što bi trebalo privlačiti ljude, ne vrijeđanje i mržnja prije meča, nego čast.

Inače se bavim privatnim treninzima u svoje slobodno vrijeme. Najdraži su mi klijenti koje drugi ne žele niti imaju velike mogućnosti. Bitno mi je da imaju želju i ljubav.

Nakon deset godina traženja sebe, gdje sam prošao kroz bolesti, zatvora, ljudske zlobe, shvatio sam što su prave vrijednosti.

Prvo hvala dragom Bogu, obitelji koja me gurala prema sportu, djevojci Ani koja je uz mene i u dobru i u zlu, svim dobrim, a i onim lošim ljudima koji su me udaljili od prijašnjeg štetnog života i svega onoga gdje vlada zlo i materijalizam. Hvala sponzorima koji mi olakšavaju sportsku priču.

Trenutno treniram u zadarskom klubu Bandog, pod vodstvom trenera Roberta Modrića, kojem se ovim putem zahvaljujem, kao i cijeloj ekipi iz kluba. Radi se opušteno, bez grča, u dvorani nema izrugivanja i nadmetanja, inače takve dvorane brzo napuštam. U Šibeniku nemamo nijedan organizirani boksački klub. Fizički i duhovno sam spreman, ojačao u vjeri, tako sam postao bolji čovjek i borac. Odbaci lažni sjaj. Jer ljubav nema kraj.

Odradili smo dva treninga na Martinskoj, s pogledom na naš grad.

Golden Fight je organizacija s vrhunskim rosterom boraca, ima ekstremni rast te je svaki događaj sve bolji, a borbe vatrene, spektakularne i bez kalkulacija. Ovim putem pozivam sve na Golden Fight 9, 4. srpnja. Podržite domaće borce i sretno svima.

O protivniku ne razmišljam, neka da sve od sebe, i ja ću, nošen domaćom publikom. Borit ću se kao pit bull - izjavio je srčani šibenski boksač Stipe Verović.