Istraživanja su pokazala da su djeca iznimno osjetljiva na emocionalna stanja odraslih, osobito roditelja.

Što djeca "pokupe" od nas?

Fenomen poznat kao emocionalna zaraza objašnjava zašto djeca preuzimaju naša raspoloženja. Ako smo pod stresom, tjeskobni ili loše volje, djeca to osjete, čak i kada to pokušavamo sakriti. Njihovo ponašanje tada često postaje nemirno, plačljivo ili prkosno, ne zato što žele biti neugodna, već zato što su zbunjena i traže emocionalnu sigurnost.

Djeca kao ogledalo

Djeca ne uče samo iz onoga što im kažemo, nego ponajviše iz onoga što čine njihovi roditelji. Ako odrasli u stresnim situacijama viču, udaraju vratima ili se povlače u šutnju, dijete uči da je to način nošenja sa stresom. S druge strane, ako vide roditelja koji duboko udahne, traži pauzu ili mirno izgovori: "Sad sam ljuta, ali ću se smiriti pa ćemo razgovarati", i oni uče kako se nositi s teškim emocijama.

Kako regulirati vlastito raspoloženje zbog djeteta?

Ne možemo uvijek biti nasmijani i smireni, i to nije ni cilj. Ključ je u emocionalnoj iskrenosti i zdravim strategijama suočavanja. Evo nekoliko savjeta:

Imenujte vlastite emocije: Umjesto da pokušavate prikriti ljutnju, možete reći: "Mama je danas umorna i treba malo mira."

Brinite se o sebi: Dovoljno sna, fizička aktivnost i podrška bliskih osoba izravno utječu na vašu sposobnost smirenog reagiranja.

Ispričajte se: Ako povisite ton, objasnite i ispričajte se. Djeca uče i iz naših pogrešaka.

Djeca trebaju emocionalnu sigurnost

Kada roditelji uspijevaju regulirati vlastite emocije i stvaraju atmosferu razumijevanja, djeca razvijaju višu razinu emocionalne sigurnosti. Osjećaju se prihvaćeno, viđeno i voljeno, što je osnova za razvoj samopouzdanja i empatije. Zato, iako ne možemo uvijek kontrolirati životne okolnosti, možemo raditi na tome da budemo emocionalno dostupni svojoj djeci.