Postavljanje granica ne znači biti strog ili hladan, naprotiv, djeca kojima se granice postavljaju uz poštovanje najčešće se osjećaju sigurnije i bliže svojim roditeljima. U nastavku donosimo ključne osobine roditelja koji u tome uspijevaju.

1. Jasna komunikacija

Roditelji koji uspješno postavljaju granice koriste jednostavan i jasan jezik. Umjesto neodređenih prijetnji ili naredbi, oni objašnjavaju što očekuju i zašto. Djeca tada bolje razumiju svrhu pravila i imaju osjećaj da sudjeluju u donošenju pravila.

2. Dosljednost

Djeca testiraju granice, ali dosljednost im daje osjećaj sigurnosti. Kada roditelji svaki put reagiraju slično na neželjena ponašanja, djeca znaju što mogu očekivati, i to im pomaže da razviju samoregulaciju.

3. Empatija i toplina

Granice se mogu postaviti i s ljubavlju. Umjesto kažnjavanja, ovi roditelji nude suosjećanje: "Znam da si ljut jer ne možeš sada van, ali pravilo je da se prvo napiše zadaća". Empatija pokazuje djetetu da su njegovi osjećaji važni, čak i kada je ponašanje potrebno usmjeriti.

4. Aktivno slušanje

Roditelji koji slušaju svoje dijete, stvarno slušaju, bolje razumiju njegove potrebe i uzroke ponašanja. To im omogućuje da prilagode granice razvojnim potrebama i situaciji, ali i da izbjegnu nepotrebne konflikte.

5. Priznaju pogreške

Nitko nije savršen. Roditelji koji znaju reći "Oprosti, pogriješio/la sam" pokazuju djetetu važnu životnu lekciju, odgovornost i poniznost. To dodatno jača odnos pun međusobnog poštovanja.

Psiholozi ističu da su granice temelj emocionalne sigurnosti. Time djeci dajemo do znanja: "Volim te i želim te zaštititi". Djeca tako razvijaju samodisciplinu, samopouzdanje i bolje socijalne vještine.