Operacija Miljevci, oslobodilačka akcija Hrvatske vojske u kojoj je oslobođen prostor od 108 četvornih kilometara i 7 sela u šibenskom zaleđu. Akcija je dobila ime po okupiranim Miljevačkim selima oduvijek naseljenim isključivo hrvatskim stanovništvom, a koja su prilikom akcije oslobođena. Operacija je trajala jedan dan, od jutra 21. lipnja - 22. lipnja 1992. godine.

Zbog stalnih topničkih napada po Šibeniku, Skradinu i čitavoj šibenskoj bojišnici, izvedena je operacija Miljevci. Povod za akciju dali su im agresori koji su minirali i palili kuće Miljevačkog platoa i terorizirali ostatak hrvatskog stanovništva. Operacija je izvedena u nepovoljnim uvjetima za RH. Inicijativa operacije potekla je od neposrednih zapovjednika. Pripremljena je u tajnosti, a provedena u jednom danu. Područje operacije je bilo 7 većih sela i više zaseoka u kojima je živjelo oko 1300 stanovnika, isključivo Hrvata. Područje je omeđeno rijekom Krkom, rijekom Čikolom i padinama Promine.

Sve postrojbe su podijeljene u osam skupina u okviru kojih je bilo 26 manjih grupa s četiri sanitetska tima. Većina skupina je tijekom noći presjekla telefonske žice i prekinula vezu među postrojbama neprijatelja i vojarne Trbounje. Borba se vrlo brzo razvila na cijelom miljevačkom prostoru. Neprijateljski tenkovi su pokrenuti tek poslije 7 sati. Prvi tenk je uništen, a ostali su se vratili u vojarnu Trbounje. Borbe su trajale cijeli dan, a selo Drinovci je oslobođeno zadnje, 22. lipnja 1992. u jutarnjim satima. Taj dan započeli su pregovori pod pokroviteljstvom UNPROFOR-a i EZ o prekidu vatre. Rezultata nije bilo.

Sljedećeg dana 23. lipnja 1992. izveden je protunapad neprijatelja s osam tenkova, četiri oklopna transportera i pješaštvom. Protunapad je zaustavljen. Nakon odbijanja protunapada, pristupilo se organiziranju obrane na crti: Čikola - Vlaići - Karalići - Mazalini - Krka. Vijeće sigurnosti UN-a izdaje Rezoluciju 762 koja osuđuje akciju i traži povlačenje hrvatskih snaga na početne položaje, što Hrvatska odbija.