Što mi možemo napraviti

U Azimutu su krenuli s projektom „Zeleni Azimut“ uz podrušku Javne ustanove Nacionalni park Krka gdje im je cilj zelena transformacija prostora metodama koje uključuju izgradnju i implementaciju reciklažnog centra, zamjenu jednokratne plastike održivim materijalima i kemijskih sredstava ekološkim proizvodima. Na ideju su došli slušajući tuđe primjere na konferenciji Green moves EU music u Zagrebu prije točno godinu dana. Hrvoje Jelković iz Azimuta ističe kako im se dotad ideja o zamjeni kemijskih detardženata ekološki prihvatljivim činilo malo i glupo, a onda su na konferenciji shvatili da „svaka mala stvar u konačnici mijenja percepciju i da je potrebno odnekud krenuti“.

-U Azimutu generiramo abnormalne količine različitog otpada. Preko ljeta imamo 10 do 15 vreća od 60 litara otpada. Zbog toga smo krenuli s reciklažnim ormarom za odvajanja otpada za koji smo odvojili šest kvadrata prostora. Kroz godinu organiziramo oko 70 koncerata sa po 4 do 6 izvođača koji popiju svatko po dvije boce vode. Tu smo došli na ideju da umjesto plastičnih boca nabavimo metalne boce i sterilizator i na taj način smanjimo količinu plastike.

Ekološki certifikat

Tomislav Biluš, poznati šibenski barmen i ugostitelj, vratio se korijenima, vratio se radu u zemlji i proizvode s obiteljskog OPG-a u Čistoj Velikoj, ali i ostalih OPG-ova s područja Šibensko – kninske županije, nudi u bistro & concept storeu Špajza u Šibeniku. Autohtona jela spravljaju od sezonskih, lokalnih namirnica i oduševljavaju turiste, no još važnije, svoje poslovanje naslonili su na očuvanje prirode i okoliša, odnosno njihov je OPG nositelj ekološkog certifikata iza kojeg čvrsto stoje, a koji godišnje prolazi stroge kontrole na kojima su zahvalni jer smatraju da bi bez njih vlado kaos. Za njih ekološki certifikat nije samo šminka ili razlog za povećanje cijena proizvoda i usluga.

-Ekološki certifikat nam znači jako puno. Prvi ja konzumiram tu hranu, i ako ću trovati sam sebe, onda nešto nije uredu samom. Inspekcija kontrolira sve svake godine i imaju strogo propisana pravila kojih se moramo pridržavati do te mjere da kontroliraju čak i što naši susjedi koriste“, priča Biluš. Kaže da pojam ekološke proizvodnje prvotno teško pao njegovim roditeljima s kojima radi u zemlji dok nisu shvatili da 90 posto onog što već koriste ili rade pripada pojmu ekološkog uzoja. Priznaje da su ljudi možda malo nepovjerljivi prema tim certifikatima jer ih se i zloupotrebljava kroz tzv. greenwashing, no on obitelj Biluš iza svog certifikata itekako stoji.

Ljudi se mijenjaju

Nina Blaće se nakon života i rada u inozemstvu vratila doma da bi radila ono što voli i pri tome se vodila načelima očuvanja prirode. U Zablaću ima svoj vrt, staklenik, uzgaja cvijeće koje prodaje u svom studiju u Šibeniku, ali i povrće. Izabrala je no – dig vrt razmišljajući o ekologiji. „Odlučili smo se to iz ekoloških pobuda, da nahranimo tlo. Kroz priču i primjere drugih ljudi koji oru svoje vrtove vidiš da je ta zemlja suha i onda nakon mjesec dana dođeš i ona izgleda kao 'landing on the Moon', raspucala je… Čitali smo o no – dig vrtu i odlučili se za to“, kazala je šibenska floristica.

Izabrala je možda kompleksniji put, ali ne žali i tvrdi da se ljudi polako, ali sigurno mijenjaju po prihvaćanju novih modela poslovanja i priklanjanju krajnjim proizvodima takvog rada.

-Mislim da ljudima svakako to treba približavati. Kad sam krenula s tim, prvo su se čudili što radim, i kakvi su mi to buketi od trave, sad mi kažu da su super, da su vidjeli što sam napravila za 'Arsena', pa su ih i oni išli ubrati, stavili su tu travu u vazu i super im izgleda. Mislim da se ljudi polako mijenjaju- tvrdi Nina.

Birokracija koja komplicira

Nina u svom cvjetnom studiju ne nudi ogromne količine cvijeća, njena ponuda ovisi o dostupnosti onog što ima u svom vrtu, u divljini i kod pažljivo biranih uzgajivača, odnosno distributera. Važnija joj je kvaliteta od kvantitete, no voljela bi kad bi na području Dalmacije postajala veće zelena tržnica ili distribucijski centar koji bi olakšao i 'pozelenio“ cvjećarnice poput njenih. „Fali distribucija. Ima ljudi u Kaštelima, u Dubrovniku se isto uzgaja cvijeće tijekom cijele godine, ima nekoliko OPG-ova koji sade rezano cvijeće, ali problem je što nema distribucijski centar nego nekoliko manjih veleprodaja. Nisu na okupu, posluju u kamionima“, pojašnjava Nina. Problem s kojim se susreće Tome u radu svog OPG-a jesu EU fondovi često naklonjeniji velikim 'igračima' i birokracija koja komplicira i usporava postupak dobivanja sredstava i napretka poslovanja.

-Mi se prijavljujemo na te natječaje i ne mogu reći, to je vrhunska stvar jer puno pomogne kad ti netko da 20, 30 i više tisuća eura bespovratnih sredstava. Čovjek s tim može nešto napraviti, ali se događa da se prijave i veliki koji dođu, skupe sav novac, ograde pola Dalmacije sa žicama, puste krave i onda mi mali dobijemo 'šipak'- slikovito će Biluš. Kad i dobiju novac, često se dogodi da stvari idu malo teže zbog birokracije.

-Birokracija je nenormalna. I uvijek neki papir fali. Mi sad mislimo raditi podrum, kušaonicu, trgovinu, ali rješavamo papire i ne vjerujemo kako to sporo ide. I sad, ja možda imam novac za uložiti u to, ali to s tim papirima ide tako sporo i to je možda najveći problem s kojim se susrećemo- kazao je Biluš.

Mi živimo jedni od drugih

Jelković iz Azimuta ističe kako svojim konkretnim primjerima žele nešto promijeniti na bolje, potaknuti nekog na djelovanje. -

-Razmišljali smo na koji način možemo poslati poruku prema vani, kako možemo utjecati da se priča proširi i da se kroz nas ljudi aktivno uključe i aktivno krenu mijenjati sebe- kaže Jelković. Jedan od načina buđenja svijesti svakako je i edukacija, a već i samo to što se priča o ovim temama, smatra Biluš, znači puno.

-Već što postoje ovakva mjesta, puno smo napravili. Imam osjećaj da je to što rade Pa Ka'i, Okus soli izvanredno, Azimut je wow, Nino cvijeće prva liga, tu je i Rudi. Da nije tih objekata mislim da bi bio kaos. A to što smo otvorili te objekte i što guramo te priče, što pričamo svi skupa, napravili smo puno i kad bismo  radili na edukacijama i više se angažirali – mislim da za to treba biti opet malo lud, ali ako volimo, ne bi trebao biti problem- zaključio je Biluš.

Što se njihove ponude tiče kao turističke ponude, složni su da prvotno trebaju biti usmjereni na lokalne stanovnike koji su tu cijelu godinu, a da turiste moraju uglaviti u tu priču.

-Trebamo se koncentrirati na nas, ne na turiste. Mi ovdje živimo cijelu godinu, mi moramo živjeti jedni od drugih- poručila je Nina zaokruživši priču o kružnom gospodarstvu lokalne zajednice.