U oproštaju koji su mu posvetili na društvenim mrežama, iz Dramskog studija izlile su se riječi pune tuge, zahvalnosti i ljubavi i svjedoče o tome koliko je Rade bio više od kolege: bio je mentor, prijatelj, tiha snaga i topla prisutnost koja je činila kazalište domom.

‘Kad odu ljudi kao što je Rade, svijet stane na tren. I duže od toga. Prepadnemo se nemoći i kako dalje bez silne dobrote koju si nam dava’.
Hvala za sve ono prešućeno, za svaki ulazak u kazalište koje me mirisalo točno onako kako bi kazalište i trebalo, samo zato šta si ti tu.
Ništa neće bit isto i ništa neće imat dubinu, podršku i razumijevanje koje smo dobivali nakon svake odigrane predstave.
Bila je privilegija učit od tebe, Barba.
U svakom segmentu. Kako se stvara i kako se voli, ne samo kad su upaljene kamere nego i u životu.
Vole te sva tvoja dica i Oki.’

Ovaj oproštaj, jednostavan i ogoljen, govori više od stotinu riječi, o kazalištu koje je disalo zajedno s Radom, i o svima koje je njegov tihi angažman oblikovao.