Finalna utakmica Karikaša i Zekana došla je neuobičajeno brzo nakon završetaka polufinalnih duela. Sezona je bila duga i naporna za sve momčadi, ali i za organizatore. Upravo to je dijelom utjecalo na pomalo neuobičajen termin završnog dvoboja sezone, iako je četvrtak tradicionalan košarkaški dan u Europi.

Finalisti su na parket dupkom punog zdanja u Ražinama izašli maksimalno motivirani i željni da na najbolji mogući način finiširaju šestu kampanju šibenskih rekreativaca. Zekani su ušli čvrsto i stvorili obrambeni zid prema nominalno udarnom dvojcu Karike, Franku Kalpiću i Domagoju Stojanoviću. To je otvaralo više prostora za ostale igrače u petorci, ponajprije Ivana Cukrova i Krstu Malenicu.

Zekani su se manje oslanjali na napadačku kombinatoriku, a više na ispiraciju svojih glavnih igrača. U prvoj četvrtini je to bio recept za uspjeh. Naime, iako su Karikaši imali +4 nešto malo preko minute do kraja prvog perioda (21:17), Zekani na krilima raspucanog Nikole Pulića u preostalom vremenu rade seriju 8:0 i na prvi odmor odlaze s četiri poena razlike u svoju korist (21:25). Inspirirani Pulić je u dvoboj ušao s dva promašaja za tricu, nakon čega je vezao četiri uspješna pokušaja, od čega dva u posljednjih četrdesetak sekundi prve dionice.

Vrlo važan dio utakmice, bar što se rezultatske inicijative tiče, došao je u drugoj četvrtini. Karika je stisnula u obrani, dok su u napadačkom dijelu do malo prostora došli i prodisali Kalpić i Stojanović. Zekani su obrambeno bili na željenoj razini, ali napadački su se tražili. Pulić je dobio dodatnu pozornost Karikine obrane, a da po njih stvari ne budu toliko crne u ovom periodu pobrinuo se džoker s klupe Dino Mikulandra, koji je dvjema tricama održao Zekane u igri.

Na odmor se otišlo s pet poena prednosti u korist Karike (44:39), a u otvaranju treće četvrtine su branitelji naslova s vezana četiri poena došli do tada najviše prednosti (48:39). Momci iz Zeke i potočića se ne predaju te malo-pomalo stabiliziraju rezultat i smanjuju zaostatak. U drugom poluvremenu se umirila i Stojanovićeva ruka pa u kombinaciji s Kalpićem, Cukrovom i Malenicom uzvraća Zekanima na kontraudar. Iz tog perioda valja istaknuti i dvije važne trice Antonija Sičića, koji je tako na najbolji mogući način kaznio Karikin koncepcijski rizik.

U posljednjih deset minuta se ušlo s rezultatom 67:60 u korist Karike, a u početnim minutama tog perioda dolazi do naleta koji je bio ključan i konačan za konačni ishod. Teškim Maleničinim šutom od table Karikaši dolaze do najviše prednosti na utakmici (74:62), no do kraja ima još puno, nešto preko osam minuta. Zekani s jednim polaganjem Marka Vlaića te dva Mikulandrina šuta s poludistance u najkraćem mogućem roku uspijevaju prepoloviti zaostatak (74:68), ali više od toga nisu mogli. Karikaši zadržavaju mirnoću u završnici i slave s konačnih +10 (84:74).

Po završetku utakmice upriličena je i ceremonija dodjele medalja, a dijelio ih je hrvatski reprezentativac Roko Badžim. Titulu najkorisnijeg igrača finalne utakmice je u vrlo tijesnom preglasavanju iznad svojih nimalo slabijih suigrača odnio Ivan Cukrov, a uz njega individualne nagrade za dostignuća u ligaškom dijelu natjecanja su primili i ostali.

Berbu trofeja je imao Luka Pandurić (1990), koji je bio najbolji strijelac (33.86 poena u prosjeku) i tricaš lige (4.86), a ponio je i titulu najkorisnijeg igrača ligaškog dijela natjecanja. Uz njega, nagrade su primili i Antonio Vlaić (Zeko i potočić) za najboljeg skakača lige (15.8 skokova u prosjeku), Franko Kalpić (Karika) za najboljeg asistenta lige (7.86 asistencija u prosjeku), Nikola Pulić (Zeko i potočić) za najboljeg kradljivca lopti (5.77 ukradenih lopti u prosjeku), Bruno Aleksić (CB Baldekin & Makinica) za najboljeg blokera lige (1.75 blokada u prosjeku) te Ivan Duvančić (Karika) za najpreciznijeg tricaša (48.91% za tricu u sezoni - 45/92).

Momčadi sada idu na zasluženi odmor, a novo izdanje ovog natjecanja nas, bez ikakve sumnje, čeka najesen.