U najgorem slučaju, sve bi ostalo isto i održavalo bi se po inerciji, onako kako su očevi domovine i zamislii kad su krojili županije da budu plave utvrde, a u najboljem slučaju izmuzlo bi se nešto od 'svoje' Vlade.

Bilo bi vjerojatno i 'malo vitra' jer to ide sa stranačkom iskaznicom, ali ne bi bilo promaje kojoj je zadnje četiri godine bilo izloženo ovih niti stotinu tisuća duša što još uvijek obitavaju na kršu između Strmice i otoka Žirja. Bilo bi manje smutljivaca, manje svadljivaca i ne bi bilo akademskog dociranja, a bogme ni groznih dizajnerskih rješenja.

U smjeni HDZ-a sudjelovali su prije četiri godine, štoviše - i skale u tom političkom nedjelu držali, nesvrstani općinski vođe, nezavisni. Skale držali i brzo oplakali kad su vukovi janjeće ruho skinuli.

Sad kad su četiri godine prošle lako je reći da su bili naivni jer bilo je očito što će nakon izbora biti, ali to više nije ni bitno za one koji su zadržali vlastita politička načela i ostali dosljedno svoji.

Četiri godine kasnije, nakon što su suci DIP-a zakazali start, nezavisni su opet na istim pozicijama i ponovno idu u šprint.

Iskusniji, zreliji, valjda i spremniji. I djeluju najsvježije u mrtvoj izbornoj utrci godine 2025. na kršu između Strmice i otoka Žirja.

Možda i najzdravije.

Nezavisni kandidat za župana Florijan Žižić i najjači hrvatski kandidat na lokalnim izborima Goran Šimić, koji puca na šibensku gradsku vlast, gotovo da su prototip moderne politike koju je iznjedrila ova nova, globalna politička zbilja. Nakon što je lijevo i desno završilo u ropotarnici političke povijesti jer su vođe oba tabora zabrazdili u glupost i licemjerje, i na najgori način izdali svoje pristaše i sebe same, politiku će kreirati lijevi desničari i desni ljevičari. Poput Zorana Milanovića koji odlično važe i slaže crtu između dvije krajnosti što izluđuje domaće političke analitičare i žurnaliste, čuvare svijeta koji više ne postoji.

Tu crtu ima i Goran Šimić sa svojim životnim geslom - najgore je biti običan. Pankerski ljevičar, zaštitnik slabijih, čuvar prirode, slobode govora, radničkih prava, a najžešći i najluđi ako treba stati na branik domovine, ustati protiv svake sile i nepravde koja bi ugrožavala šibenski način života i zdravlje onih koji na ovom kršu žive. Desničar kojemu zastava nije štraca, a vjera dogma. Ljevičar koji ide na desne pozicije jer mu to lijevi svjetonazor nalaže.

Florijan Žižić je u Rupama izgradio stambene gljive što se nekako baš i ne uklapa u opći i površni hrvatski desničarski um. Takva blesava ideja trebala je pasti na pamet nekom tko je lijevo tipa John Lennon, ali nije, niti je objektivno mogla jer sve lijevo na horizontu našeg krša između Strmice i Žirja odavno je svedeno na iPhone salonsko crveno i snobizam, do zla boga iritantan.

Obojica prilično zdravo gledaju na svijet i kako bi, otprilike, rekao pjesnik, kosa im se na glavi diže i strašno ih ljuti kad vide da neznalice postaju cijenjeni ljudi (dobro, Šimiću manje jer je ćelav). Kažite mi tko je podoban, tko je opasan... uvijek ista priča.

HDZ će uzeti svoje jer tako su skrojili državu. Lajavce, filozofe, narikače i neodgojene manipulatore pristojni bi ljudi trebali držati podalje od sebe i od svoga glasa, ali to je stvar birača koji trebaju odlučiti hoće li glasati zato jer moraju ili zato što to žele.

Nezavisni. Je li došlo vrijeme za prave promjene? Provjerimo.