Iako omiljena tema u ovo predizborno vrijeme, projekt energane, odnosno spalionice nije na dnevnom redu, Restović je presicu otvorio upravo tim 'predizbornim hitom'. Imao je valjani razlog. Naime, napokon se domogao ugovora koji je Grad Šibenika potpisao s Fondom za zaštitu okoliša, ali nisu mu ga dostavili oni koje je zatražio, Grad i Fond, već je do njega došao 'zaobilaznim putem''.

-Kao što znate, kolega Petar Baranović i ja zatražili smo od Ministrice zaštite okoliša da nam dostavi ugovor koji su potpisali Grad Šibenik i Fond za zaštitu okoliša vezano za izradu projektne dokumentacije za energanu odnosno spalionicu smeća. Još ga nismo dobili, ali sam ga dobio u svom pretincu saborskog zastupnika, ne znam od koga. A kada sam vidio ugovor ostao sam u blagom šoku – kazao je Restović i iznio ukratko kronologiju.

-Vraćamo se na listopad 2023. kada Grad Šibenik šalje Fondu pismo namjere o gradnji energane. Fond mu već u travnju 2024. odgovara pozitivno i sklapa ugovor s Gradom Šibenikom o financiranju projektne dokumentacije poznate u narodu kao ugovor o tri milijuna eura. U lipnju, dva mjeseca nakon sklapanja ugovora, gradonačelnik Burić to stavlja kao temu na Gradsko vijeće, te je većinom glasova vladajućih, između ostalog izglasana i bankarska zadužnica prema Fondu. Od tada nikako da dobijemo odgovor u kom slučaju će Grad morati platiti tri milijuna eura Fondu. Sada, zahvaljujući tome što mi ga je netko dostavio u saborski sandučić, znamo što piše u tom ugovoru. U članku 3 i u članku 8 piše da će Grad platiti svih tri milijuna eura Fondu u dva slučaja; ako projektna dokumentacija i sklopljeni ugovor za izradu samog projekta ne bude gotov do kraja 2026. godine. A pošto se ništa nije počelo događati složit ćete se da je to jako izgledan scenarij. Grad će morati platiti tri milijuna eura i ako studija pokaže da ne postoji svrsishodnost gradnje takve energane ili da nije isplativa ili da nije po propisima – otkrio je Restović i povukao paralelu.

-Tri milijuna eura su vam primjerice besplatni vrtići za svu djecu u Šibeniku, javne ili privatne. To je u igri u cijeloj ovoj priči. Neprihvatljivo mi je i nejasno zbog čega se ugovor cijelo to vrijeme skrivao od gradskih vijećnika, zašto se sve oko tog projekata drži u nekoj tajnosti. Pozivam gradonačelnika da ugovor učini javnim, dostavi ga svim gradskim vijećnicima i ispriča im se jer je u trenutku stavljanja te teme na gradsko vijeće već potpisao ugovor. Imamo još godinu i osam mjeseci da se nešto napravi po tom pitanju. Posebno žalosti što je Burić stalno ponavljao kako se ništa neće graditi, da je to tek ideja.

U fokusu Maje Šintić bile se pak Batižele.

-Na nadolazećem Gradskom vijeću na dnevnom redu su i odluke o izradi Urbanističkog plana Crnica i UPU-a Sveta Mara. Ovaj UPU Crnica se mogao nazvati i UPU TEF jer se zapravo tiče isključivo onih 220 tisuća metara kvadratnih koje obuhvaća razvojni projekt Batižele. Bitno je upozoriti javnost ne nekoliko ključnih nelogičnosti. Grad je još 2020. pokrenuo izmjene generalnog urbanističkog plana i izmjene prostornog plana uređenja grada i niti jedno nije dovršeno. Koliko mi je poznato, PPUG je trenutno na Ministarstvu i uskoro bi trebalo biti dovršen. Stoga je nejasno zbog čega se odluka o izradi UPU-a kao nižeg plana donosi u trenutku kada smo u iščekivanju generalnog plana i PPUG-a, jer svi UP-i moraju biti navezani na planove višeg reda. Mogu nagađati zašto se to radi. Možda se radi o tome da se ovim održava privid u javnosti da se nešto događa s Batiželama ili, pak, postoji neki investitor nepoznat javnosti s kojim se nešto dogovara iza zatvorenih vrata – kazala je Šintić i nastavila.

-Prijedlogom odluke izrade UPU Crnica definira se da će taj prostor od 220 tisuća kvadrata imati 30 posto površina alociranih za ugostiteljsko-turističku namjenu, a što uključuje i do dvije tisuće ležaja. To je otprilike 66 tisuća metara kvadratnih, a da vam dočaram koliko je to dvije tisuće kreveta podsjećam na hotel View koji se gradio u Postirama na Braču, koji ima 280 soba i 490 kreveta, a mi ćemo napraviti četiri takva hotela. Ni to ne bi bio toliki problem da trenutno nemamo još dva dokumenta koje donosimo, a riječ je planu upravljanja destinacijom koji je određen zakonom o turizmu i on se temelji na nečemu što se zove izračun prihvatnih kapaciteta. Turistička zajednica grada Šibenika trenutno radi na tim dokumentima, ali nisu još doneseni. Kako je moguće da se u UPU Crnica stavilo brojka od dvije tisuće kreveta, a da ne znamo koliko je prihvatni kapacitet destinacije, niti imamo plan upravljanja destinacijom. Još jedna usporedba, Solaris ima tri tisuće kreveta a znamo koliko je Solaris i cjenovno i na kraju krajeva cijeli kompleks dostupan prosječnom građaninu Šibenika. U UPU Crnica stoji i da će obala biti pretežno javna. Nije mi jasna ta konstrukcija pretežno javna obala, osim ako se to ne odnosi na daljnje koncesioniranje i praktički oduzimanje pomorskog dobro građanima – kazala je.

Upozorila je i da bi u Crnici mogli 'izrasti' neboderi.

-Stambeni dio koji su alocirali iznosi samo pet posto, ali je predviđena gradnja zgrada do deset katova, pa mi nije jasno zašto nitko nije stanovnicima Crnice objasnio da će ispred njihovih kuća niknuti neboderi. Valja istaknuti i da su nacionalne smjernice za upravljanje prostorom objavljene kao i plan stambene politike do 2030.godine koji je donijela HDZ-ova Vlada. Njima je određeno da se moraju primjenjivati mjere priuštivog stanovanja uvođenjem kvota za više stambene zgrade mjerama tzv. Inkluzivnog zoniranja. To znači da investitor mora jedan dio investicije odvojiti za priuštivo stanovanje. To su mjere koje su već na snazi, ali niti su u UPU Crnica niti i UPU Sveta Mara unesene u obrazloženje, niti upisane u plan koji se donosi na vrat na nos na posljednjoj sjednici uoči lokalnih izbora. Čini mi se da se donošenjem odluka o ova dva UPU-a pokazuje namjera da se Šibenik želi razviti u preizgrađeni i turistificirani grad u koje se odluke donose bez sudjelovanja javnosti. Da je sve odrađeno kako treba svemu bi prethodila široka javna rasprava. Zbog svega pozivam gradske vijećnike da na sutrašnjoj sjednici vijeća postavljaju pitanja, a javnost da prati cijeli proces donošenja planova uređenja prostora – zaključila je Maja Šintić.