Borba s palminom pipom nije ni laka ni jeftina, ali, kako tvrdi Mile Pavičić,  rukovoditelj sektora održavanja zelenih površina Zelenog Grada, ipak ima smisla.

– U utorak smo ih tretirali, vjerujemo da ih je 90 posto spašeno, što će se vidjeti kada malo zatopli. Znate, da tretiranje ne djeluje, prošlo bi ljeto sve već ‘umrle’ od onih vrućina – ističe Pavičić i dodaje da tretiranje obavljaju sedam puta godišnje.

Vidljivo je poboljšanje kod nekoliko njih, a dvije palme na šibenskoj rivi su, nažalost, u vrlo lošem stanju. Njih se pokušava spasiti uz pomoć stručnjaka iz jedne zagrebačke tvrtke. No, napori se tu ne zaustavljaju – briga i tretmani provode se i nad palmama u Rezalištu i Žaboriću, gdje se nalaze drugačije vrste palmi od onih na rivi, također zaražene, kaže Mile Pavičić.

Iako se nekome može činiti da je borba s ovim upornim nametnikom pravi 'Sizifov posao', možda ipak vrijedi pokušati sve kako bi se sačuvala prepoznatljivost mediteranskog identiteta. Palme za mnoge nisu samo ukras, one su i dio naše obale i živa veza s morem..

Podsjetimo, Crvena palmina pipa, spomenimo, štetnik je južno-azijskog podrijetla, a prema zapadu se počela širiti velikom brzinom sredinom osamdesetih godina. Na Mediteran je stigla 1992. godine, kada je prvi put uočena u Egiptu.

Na palminu pipu, spomenimo, najosjetljivija je vrsta palme 'kanarska datulja', vrlo česta dekorativna palma u gradovima srednjeg i južnog Jadrana. Odrasli insekt može se vidjeti van palminog debla u potrazi za mjestom gdje će položiti jaja, dok štetu unutar debla radi ličinka koju najčešće ne viđamo jer se nalazi unutar debla palme, najčešće oko vegetacijskog vrha.

Takav način života ličinke tog štetnika čini ju iznimno problematičnom za suzbijanje jer je teško dohvatljiva standardnim načinima zaštite poput prskanja insekticidima, ali postoje efikasne metode razračunavanja s kukcem.