Bisfenol A, ili BPA, organski je spoj koji se sastoji od dva fenolna prstena (otuda naziv “bi” i “fenol”) povezana u sredini simetričnom molekulom propana. Najčešće se koristi u epoksidnim smolama (vrsti polimera), kao i u određenim vrstama plastike i nekim polikarbonatima.

U tijelo ulazi u vrlo niskim koncentracijama, zbog čega se njegovi štetni učinci na zdravlje najčešće otkrivaju tek kada postanu ozbiljni, prenosi The Conversation.

Njegova je funkcija učvršćivanje plastičnih materijala, sprečavanje kontaminacije hrane bakterijama i zaštita limenki od hrđanja. Međutim, njegova nekontrolirana i pretjerana upotreba u ambalaži dovela ga je na dugi popis spojeva koji su od simbola napretka postali primjeri štete po okoliš.

Ostali zabranjeni spojevi

Diklorodifeniltrikloroetan (DDT), sastojak većine insekticida proizvedenih tijekom 20. stoljeća, koji se također koristio u suzbijanju bolesti poput malarije, žute groznice i tifusa. Utvrđeno je da se akumulira u hranidbenim lancima, a njegova proizvodnja, upotreba, skladištenje i trgovina zabranjeni su širom svijeta krajem 20. stoljeća.

Freon, najrašireniji među klorofluorougljicima (CFC), široko korištenim rashladnim sredstvima u drugoj polovici 20. stoljeća. Istraživanja Maria Moline i Franka Sherwooda Rowlanda – objavljena u časopisu Nature 1974. godine, za koja su dobili Nobelovu nagradu 1995. – pokazala su kako CFC spojevi uništavaju ozonski omotač. Njihovo je istraživanje bilo ključno za potpisivanje Montrealskog protokola 1987. godine kojim se ograničava proizvodnja i upotreba tih tvari.

Heksaklorocikloheksan (HCH), najčešće korišten kao insekticid za suzbijanje štetnika u poljoprivredi. Danas je dokazana njegova toksičnost, a upotreba u EU strogo je ograničena. U nekim je državama potpuno zabranjen zbog svoje postojanosti u tlu.

Problematično je i što BPA ima posebnost oponašati strukturu prirodnih estrogena, zbog čega se klasificira kao endokrini disruptor.

Od početka 21. stoljeća preporučeni unos BPA značajno je smanjen. Primjerice, 2006. je Europska agencija za sigurnost hrane predložila ograničenje od 0,05 miligrama po kilogramu tjelesne mase dnevno. To je postupno smanjivano, a prema posljednjem izvješću iz 2023. iznosi samo 0,2 nanograma/kg tjelesne mase/dan – smanjenje od 250.000 puta.

BPA u okolišu

Postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda koriste različite postupke za uklanjanje organskih tvari. Tercijarne, odnosno završne faze obrade (ozonizacija, UV zračenje i slično), dizajnirane su za uklanjanje spojeva koje konvencionalni biološki postupci ne mogu razgraditi. BPA zahtijeva specifičan tretman kako bi se spriječilo njegovo ispuštanje u rijeke, gdje može naštetiti divljim životinjama.

Razni fizički, kemijski i biološki sustavi mogu ukloniti do 95 posto BPA iz otpadnih voda. Međutim, njihova ugradnja povećava ukupne troškove obrade.

Zakonodavstvo o zaštiti okoliša

Jedna od prvih zemalja koja je donijela zakone o upotrebi BPA bila je Švedska, nakon kontroverzi oko njegove upotrebe u dudama za bočice za bebe. U srpnju 2012. Švedska je odobrila zabranu upotrebe BPA u lakovima i premazima koji se koriste u ambalaži za hranu namijenjenu djeci mlađoj od tri godine.

Europska unija osjetno je kasnila, ali 19. prosinca prošle godine objavljena je Uredba Komisije (EU) 2024/3190 pod nazivom “o upotrebi bisfenola A (BPA) i drugih bisfenola i njihovih derivata u određenim materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom”, a stupila je na snagu 20. siječnja ove godine.

Glavne smjernice Uredbe

Zabrana upotrebe BPA i njegovih soli u proizvodnji materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom, kao i zabrana stavljanja takvih proizvoda na tržište EU ako su proizvedeni pomoću BPA.

Uvedena su prijelazna razdoblja (od 18 do 36 mjeseci, ovisno o vrsti proizvoda) za primjenu zakona, posebno za proizvode za jednokratnu i višekratnu upotrebu u dodiru s hranom.

Pristup je utemeljen na načelu “bolje spriječiti nego liječiti”. Ovo preventivno zakonodavstvo temelji se na znanstvenim dokazima i ima za cilj smanjiti štetan utjecaj na ljude i okoliš te, nesumnjivo, smanjiti ekonomske troškove obnove ekosustava i zdravlja.