Pisati je ozbiljnije počeo od kada je u mirovini, a vječna mu je inspiracija njegov rodni kraj, rođen je 1928. godine u Tribunju, prvi udah i korak napravio je na njegovim starim rivama.

- Od tada do danas, uvijek sam vezan s morem, kazao je Stipe za HRT.

Bilo mu je i kruh i postelja, a odvelo ga je i u Sloveniju gdje danas živi. No, vedute zavičaja ostale su mu nepresušno nadahnuće.

'U ledini je ostala lipotica maslina stara, kupina se uz nju penje, ljuta drača sve okolo zapošešala' stoji u jednoj od pjesama.

- Uvijek kada pišem, vidim sliku. Kada vidim sliku, onda se tekst reda jednostavno, pojasnio je Stipe.

Iako rime sriče od dječačke dobi, kreativna mu se iskra razbuktala u mirovini. 'Po tribunjski' opjevao je uspomene, ali britkim jezikom opisuje i današnjicu.

'Dalmacijo, za tebom patim. Komu će ti sunce sjati? Danas neki livoruki i bez mrvice ljubavi stara, tepla, dobra gnizda, za šaku eura će prodati' piše u drugoj pjesmi.

Od oca je naslijedio, kaže - optimizam i vedar duh. Tuga mu zakloni pogled tek kada se prisjeća supruge Štefanije.

- Živjeli smo u simbiozi 67 godina. A što ćete, takav je život, dođe. Morate uzeti sve tako realno kako je. Nije mi lako, ali moraš-ustvrdio je Stipe.

I u desetoj dekadi života se ne štedi, putuje, nastupa. Iako mu vid slabi, stihove diktira drugima u pero.

- Upravo mi je sada šesta knjiga izašla, a i sedma je na putu, možda i osma. Imam nešto u konceptu, ali vidjet ćemo- kazao je.

Prilog HRT-a o Stipi pogledajte ovdje.