Ove godine na natječaju je sudjelovalo 80-ero djece iz osam osnovnih škola. Među njima je bio i Vodičanin Lucian Paškov, učenik četvrtog razreda Katoličke osnovne škole. Iako Lucian ima talenta i za likovnost, što ne čudi kad znamo da je nekoliko članova iz njegove obitelji blisko povezano sa slikarstvom, on je na ovom natječaju, pod mentorskom palicom Antonije Mamužić i Katarine Pilipac, sudjelovao s literarnim uratkom.

Odlično napisanim i izuzetno duhovitim. Stoga ne čudi da je Lucianov rad prepoznat i od strane komisije. Ne preostaje nam ništa drugo nego čestitati mu i s vama podijeliti njegovu kratku rimovanu priču. Za koju smo sigurni da bi se i Vesni svidjela, piše na stranici Gradske knjižnici Vodice.

Japanska mačka Bum-treska

Jednom davno, negdje u Japanu, živjela je mačka koja je jela bananu. Ime joj je bilo mačka Bum-treska. Tako je živjela. Malo bum, a malo tres jer je u Japanu poznat zemljotres.

Bila je sasvim normalna japanska mačka. Voljela je biti sama i imati svoj mir. Nije imala vlasnika i kad god je htjela napravila bi đir. Najviše je voljela jesti štapićima dugim i hvatati miševe u noćima ludim. Oči je imala kose, a šapice su joj uvijek bile bose. Japanska maca uvijek je bila faca. Gledala je kompjuterske igrice i zamišljala sebe u kostimu tigrice. U toj igri skakala bi sa visina i uvijek bi se dočekala uz riječi „Bum-tres, kakav bi napravila potres!“.

Bum-treska bi živjela sretno da se jednoga dana nije poskliznula na koru od banana. Bum-tres i pala je u nesvijest. Spavala je sedam dana dok je nemoćnu nisu izbacili iz mačjeg stana.

I tako je mačka Bum-treska, japanskog podrijetla, završila poput nekog pijetla. Očerupana i sama, nije više bila dama.

Bum-treska postala je mačka nebeska. I ako vam se čini da neki oblak na nju sliči, to vam Bum-treska živi u novoj priči.