U Donjem polju nalazi se i srednjovjekovna crkva sv. Lovre, a upravo je taj idilični i pomalo zaboravljeni prostor u srednjem vijeku bio u središtu političke intrige kojom su Šibenčani željeli dobiti svoju biskupiju, i tako se osamostaliti od trogirske.

ŠIBENSKE LAŽI O BISKUPIJI U MORINJSKOM GRADU

Crkva sv. Lovre ušla je na velika vrata u nacionalnu arheologiju kad su krajem 19. stoljeća oko nje pronađeni brojni ulomci predromaničke dekoracije, što onako narodski, nestručno i nepravilno zovemo starohrvatskim pleterom. Koji uopće nije starohrvatski, jer ga ima posvuda po srednjovjekovnoj zapadnoj Europi. Prva arheološka iskopavanja u crkvi i oko nje, u organizaciji tadašnjeg Hrvatskog starinarskog društva iz Knina pod vodstvom fra Luje Maruna i don Krste Stošića, trajala su od 1935. do 1938. godine. Na sve strane bilo je puno nalaza od antike, preko kasne antike do srednjeg vijeka. Potvrđeno je da je u ranom srednjem vijeku, prije crkve sv. Lovre, na tom mjestu bio jedan ili možda više sakralnih objekata od kojih su ostali brojni ulomci crkvenog namještaja. Sve je to do 12. stoljeća bilo u posjedu kninskog samostana sv. Bartolomeja, zbog čega se za prostor istočno od crkve sv. Lovre i danas sačuvao toponim Bartološčina ili Bartulovština. Stanovnici srednjovjekovnog Šibenika to su sve naravno dobro znali, ali bez obzira na to gradili su svoju priču za dobivanje biskupije. Uspjeli su papi Nikoli IV. podvaliti podatak da je Morinjska crkva, a to je kao bila crkva na mjestu sadašnje crkve sv. Lovre, imala biskupa. Kad su tobože Grci porušili izmišljeni Morinjski grad i njihovu katedralu, svećenici i morinjski kaptol preselili su se u Šibenik, a biskup je završio u neimenovanom trogirskom samostanu. Budući da su svećenici iz Morinjskog grada zanemarili izbor svog biskupa, to su morali učiniti Šibenčani. Tu su priču papi 'prodali' Šibenčani, želeći dobiti svoju biskupiju. Tvrdeći da je zapravo već odavno imaju. Kod toga im je glavni argument bio upravo posjed kninskog samostana sv. Bartolomeja oko crkve sv. Lovre u šibenskom Donjem polju. Naime, tvrdili su da je crkva sv. Bartolomeja kninska katedrala, iako to nije bila. Ali kad se gradi intriga, svaki detalj koji nam navodno ide u prilog dobro dođe.

VELIKE AMBICIJE ŠIBENČANA U DONJEM POLJU ZAVRŠILE MALOM CRKVOM

U 12. stoljeću Bartulovština oko sv. Lovre u Donjem polju prelazi u posjed Splitske nadbiskupije. Splitski nadbiskup nije imao namjeru trošiti sredstva na održavanje posjeda koji mu ne donosi nikakvu financijsku korist, pa je to palo na leđa Šibenčana. Konačno, od sve te puste priče o biskupu, Morinjskom gradu, katedrali na mjestu crkve sv. Lovre, Šibenčani se odlučuju sagraditi potpuno novu, današnju crkvu sv. Lovre. Koja ni na koji način ne podsjeća na katedralu. Po svoj prilici sagrađena je u drugoj polovini 14. stoljeća, jer je iz povijesnih dokumenata poznato da se 1387. godine sastalo sedamnaest šibenskih plemića kako bi izabrali prvog župnika za novu crkvu. U međuvremenu je, nakon duge borbe s trogirskim biskupom, 1298. godine Šibenik dobio biskupiju i svog biskupa. Bio je to vrhunac težnji Šibenčana za potvrđivanjem statusa svog grada.

Današnja crkva sv. Lovre skromna je kršćanska građevina kakvih imamo posvuda po Dalmaciji. Građena je s odlikama starijeg romaničkog i tada modernijeg gotičkog arhitektonskog stila. Jedna je u nizu srednjovjekovnih crkava skromnih dimenzija u šibenskom Donjem polju koje su sačuvane do danas. Iako male dimenzijama predstavljaju neotkriveno kulturno bogatstvo, zato što nam pokazuju kako je izgledao povijesni prostor Donjeg polja prije suvremenih promjena. One su ključne prostorne točke kulturnog krajolika Donjeg polja, pa bi im samo zbog toga trebalo posvetiti veću pažnju. Za početak bi primjerice turistička zajednica mogla obilježiti kulturni pravac crkvica u Donjem polju, počevši od crkve sv. Mare na šibenskim Biocima pa završno s crkvom Gospe od Vrpoljca u Vrpolju, odnosno na 'vrhu' Donjeg polja. Sav taj povijesni prostor jako se lijepo i detaljno vidi na najstarijoj dosad poznatoj mletačkoj karti dijela sjeverne i srednje Dalmacije sa Šibenikom, o kojoj sam već više puta pisao. Karta nepoznatog autora nastala je na samom početka 16. stoljeća. Na temelju te karte možemo rekonstruirati kulturni krajolik Šibenika u srednjem vijeku. U današnje razvijeno digitalno doba ne bi trebalo biti nikakvih poteškoća da ga turistički iskoristimo. Samo se netko treba sjetiti.