Tome u prilog, kao dokaz,  objavljene su fotografije dviju posudica na bočnom pročelju šibenskog hotela ‘Life Palace’ na Meduliću. Tako je još jedna šibenska urbana legenda dobila nacionalni značaj, ali kao i ostale naše urbane legende, i ova je daleko od potpune istinite.

AMOR D’CANI ILI PSI I MAČKE NAGLAVAČKE

‘Dok neki smatraju da je poseban odnos prema životinjama koje naše društvo (pokušava) njegovati danas izmišljotina novog doba, fotografije koje nam dolaze iz Šibenika pokazuju kako to nije slučaj. U tom su gradu, naime, isklesane i postavljene pojilice za pse i mačke. Bilo je to u 16. stoljeću. Pojilica za pse nalazi se na uglu Kalelarge i Trga Medulić. Tamo je stavljena u vrijeme kad se palača Marenzi gradila, što je prije više od 400 godina. Nije se tamo, jasno, našla slučajno. U to je vrijeme taj dio Šibenika bio trgovački centar, a ulice su vrvjele dućanima.’ Tako je o posebnom odnosu Šibenčana od davnina prema kućnim ljubimcima pisalo u jednom hrvatskom mediju. Ali kako to obično biva sa šibenskim ‘urbanim legendama’ puno toga je neistinito, a ono malo istine što je preostalo toliko je izmješano da je teško prepoznati pouzdane činjenice. Zato ću ovu legendu, kao kad popravljamo stare strojeve, rastaviti na proste faktore i vidjeti što je istina, a što ništa više od maštovite izmišljotine.

Pođimo najprije od toga što je istina. Istina je da je lijeva posuda pri dnu bočnog pročelja hotela ‘Life Palace’ po svoj prilici služila za pse, jer o tome govori natpis uklesan na njoj: ‘amor d’cani’, ili u slobodnom prijevodu s talijanskog ‘ljubav prema psima’. I to je jedina stvarna istina o posudicama na hotelu ‘Life Palace’ na Meduliću. Na desnoj posudi nije uklesano ništa pa su neki odmah pretpostavili da je služila za mačke, ali o tome nemamo nikakvih dokaza.

Sad dolazimo do posve netočnih i krivo prikazanih činjenica, a njih nije malo. Kuća, bolje rečeno palača, u kojoj je sada hotel ‘Life Palace’ nije iz 16. stoljeća. Upravo na pročelju hotela na kojem se pri dnu nalaze obje posude, vide se ostaci romaničkih vrata iz 13. stoljeća. Dakle, zgrada u kojoj je hotel ‘Life Palace’ nije iz 16. već najmanje iz 13. stoljeća. Pločnik Ulice kralja Tomislava, popularne Kalelarge, ispred hotela postavljen je sredinom 19. stoljeća u doba austrijske uprave u Dalmaciji. Izvorni srednjovjekovni pločnik nalazi se najmanje pola metra ispod razine današnjeg pločnika Ulice kralja Tomislava. Netko bi mogao kazati da su posudice, nakon što je postavljen novi pločnik, samo premještene. Međutim, natpis ‘amor d’cani’ pisan je načinom koji poprilično odgovara natpisima iz 19. stoljeća. Osim toga, natpis izgleda previše dobro sačuvan za natpis koji je navodno star više stotina godina. Rubovi su mu jasni i oštri, a brazde duboke. Kao da je jučer isklesan, a ne kao da je bio na otvorenom, izložen vremenskim nepogodama od 16. stoljeća.

KAKO SU PSI I MAČKE POSTALI KUĆNI LJUBIMCI

U srednjem vijeku kućni ljubimci bili su upravo ono što im naziv kaže – životinje koje su držane u kući ili unutar posjeda. Zbog toga su kućne ljubimce najčešće imale žene i svećenici, koje spadaju u društvene skupine koje su u srednjem vijeku bile najviše vezane uz boravak u kući. Podrazumijeva se da u srednjem vijeku nije bilo ni posebnog naziva kućni ljubimci za pse i mačke. To je kasnija izmišljotina. U statutima srednjovjekovnih dalmatinskih gradova, koji su od početka 15. stoljeća pod vlašću Venecije, nema ni riječi o kućnim ljubimcima i njihovoj dobrobiti. Sve što je u statutima vezano za životinje odnosi se na gospodarsko iskorištavanje i kazne za štete koje domaće životinje, a ne kućni ljubimci, naprave na tuđem zemljištu. U šibenskom statutu psi se spominju samo jednom, i to u kaznenoj odredbi za onoga tko dopusti da njegov pas učini štetu u tuđem vinogradu dok je grožđe zrelo. Istu odredbu ima i najstariji poznati statut na istočnoj jadranskoj obali, Statut grada Korčule iz 1265. godine, za koji se smatra da je prvi put zapisan još ranije,1214. godine.

Nakon pada Venecije 1797. godine, počinje vrijeme političke, gospodarske i društvene preobrazbe Dalmacije jačanjem pravne regulative u svim sferama života, zasnovane na modernoj pravnoj znanosti. Prve ozbiljne zakonske odredbe o držanju pasa - zbog suzbijanja bjesnoće - donesene su već u prvoj polovini 19. stoljeća početkom tzv. Druge austrijske uprave u Dalmaciji, ali do donošenja suvremenih zakona o dobrobiti životinja trebalo je proteći još vremena. Prva društva za zaštitu životinja osnovana su krajem 19. stoljeća u Zagrebu i Zadru, ali tek u demokratskoj Hrvatskoj u veljači 1999. godine u Hrvatskom saboru donesen je prvi Zakon o dobrobiti životinja.

Kućni ljubimci danas su dio naših života. Rijetke su obitelji koje nemaju psa, mačku ili nekog drugog, malo egzotičnijeg ljubimca. Briga o kućnim ljubimcima postala je trend. Ponekad do te mjere da zaboravljamo da su kućni ljubimci ipak samo životinje, a ne igračke koje ćemo ostaviti kad nam dosade. Zbog čega se u posljednje vrijeme posvuda osnivaju udruge za brigu o napuštenim životinjama. Ako ništa drugo, i to je jedan od očitih dokaza da smo kao društvo napredovali.